Primjena Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje u Federaciji Bosne i Hercegovine i dalje je neujednačena i nedosljedna, pokazuju rezultati sveobuhvatnog monitoringa provedenog tokom 2026. godine.

Monitoring su tokom pet mjeseci proveli mladi iz pet gradova: Bihaća, Mostara, Sarajeva, Travnika i Tuzle, obuhvativši ukupno 286 ugostiteljskih objekata različitih tipova, uključujući kafiće, restorane, hotele, fast food objekte, pubove i nargila barove.

Rezultati pokazuju da je znak zabrane pušenja bio istaknut u 58,4% objekata, dok 41,6% objekata nije ispunilo ni ovu osnovnu zakonsku obavezu. Ipak, još značajniji nalaz jeste da se zabrana pušenja u praksi poštovala u svega 51,7% objekata, što ukazuje na veliki jaz između formalnog ispunjavanja propisa i njihove stvarne primjene.

Gotovo polovina svih monitorisanih objekata (48,3%) imala je postavljene pepeljare, koje predstavljaju jedan od najjasnijih pokazatelja da se pušenje i dalje očekuje i prešutno dozvoljava u zatvorenim prostorima. U pojedinim slučajevima pepeljare su zabilježene čak i u objektima sa jasno istaknutim znakovima zabrane pušenja, čime se gostima šalju kontradiktorne poruke i direktno narušava smisao zakona.

Odvojeni prostori za pušenje evidentirani su u 24,5% objekata, što pokazuje da dio ugostitelja pokušava uskladiti poslovanje sa zakonskim odredbama, ali bez potpune i dosljedne primjene mjera koje bi zaista zaštitile nepušače.

Posebno zabrinjava podatak da su maloljetnici zabilježeni u čak 35% objekata ili pušačkih prostora u kojima je bilo prisutno pušenje. Ovaj nalaz jasno ukazuje da jedan od ključnih ciljeva zakona, zaštita djece i mladih od izloženosti duhanskom dimu – još uvijek nije ostvaren.

S druge strane, rezultati pokazuju određeni napredak u segmentu promocije i prodaje duhanskih proizvoda. Promocija je zabilježena u 6,6% objekata, dok je prodaja evidentirana u 3,1% objekata, što sugerira da su ove odredbe zakona lakše prihvaćene i implementirane u odnosu na zabranu pušenja u zatvorenim prostorima.

Analiza po gradovima pokazuje značajne razlike u primjeni zakona. Bihać se izdvaja kao grad sa najvišim nivoom usklađenosti i može poslužiti kao primjer dobre prakse. Tuzla također bilježi relativno dobre rezultate, dok Sarajevo i Mostar pokazuju mješovitu sliku – sa određenim pomacima, ali i izraženim problemima poput prisustva pepeljara i pušenja u zatvorenim prostorima. Travnik se izdvaja kao sredina sa najvećim izazovima u provedbi zakona, posebno u objektima u kojima je konzumacija duhanskih proizvoda dio poslovnog modela.

Ukupni rezultati jasno potvrđuju da je proces prilagođavanja ugostiteljskog sektora započeo, ali da još uvijek nije dostigao nivo koji bi osigurao dosljednu zaštitu zdravlja građana. Posebno zabrinjava činjenica da su ključni problemi povezani upravo sa svakodnevnom praksom u objektima, a ne samo sa formalnim ispunjavanjem obaveza.

Za unapređenje stanja neophodno je osigurati kontinuiran i efikasan inspekcijski nadzor, dodatnu edukaciju ugostitelja, kao i dosljednu primjenu postojećih zakonskih sankcija. Istovremeno, važno je nastaviti s aktivnim uključivanjem mladih i građana u praćenje primjene zakona, kako bi se osigurala veća odgovornost i transparentnost.

Ovi rezultati predstavljaju do sada najobuhvatniji uvid u stanje na terenu i jasnu osnovu za dalje djelovanje institucija i društva u cilju zaštite zdravlja svih građana, a posebno djece i mladih.